Hrvatska Kostajnica-Kostajnička jutra, brdo Čukur i pogled na spomenik Gordanu Ledereru, čiji me kratki ali vrlo upečatljivi opus ratnog snimatelja koji je ubijen od četničke ruke upravo na tom mjestu, uvijek podsjeti koliko smo mi ostali ratni reporteri imali sreće tijekom 5 ratnih godina, posebno oni koji su izvještavali sa Hrvatske Banovine.
No, razlog jutarnjeg posjeta Hrvatskoj Kostajnici, ipak je neuporedivo ljepšeg karaktera.
Poziv za lov stigao je iz LU ”Naretak” Hrvatska Kostajnica, i to Lovne grupe ” Gornji grad” čija se lovačka kuća nalazi stotinjak metara od spomenika Gordanu Ledereru.
Inače, velikim lovištem gospodari udruga preko svojih 8 lovnih grupa, što uključuje i naravno, samostalne aktinosti i lovove.
Maglovito, hladno i kišno jutro, popravlja lijep doček domaćina uz vatru.
Okuplja se dvadesetak domaćih lovaca, i desetak gostiju te se uz doručak dogovara današnji lov.
Okupljenim lovcima se obratio današnji vođa prigona, inače predsjednik Udruge, Milko Prpić, dok je pomoćnik lovnika Darko Žnidarić, podijelio ostale lovce u dvije grupe, koje trebaju zatvoriti izuzetno težak i zahtjevan teren.
Zadnji dogovori, spuštanje prema Hrvatskoj Kostajnici, kraća vožnja u smjeru Dvora uz rijeku Unu, i stižemo na krajnje jugoistočne obronke Zrinske gore.
Obje grupe kreću jedinim mogućim putem, po koritima potoka.
Vrlo brzo počinje aktivnost, zbog gotovo okomitih brda, nemoguće je točno odrediti od kuda se čuju psi. Počinje sporadična pucnjava, koja završava hicem neposredno s moje desne strane.
Odstrijeljen je lijepi vepar, i tek sada slijedi teži dio posla, izvlačenje lovine istim putem kojim smo došli, koritom potoka.
Ipak, sve ide bez problema, i okupljamo se upravo sa prvom jačom današnjom kišom, i Milko Prpić završava današnji lov.
Povratak u lovačku kuću, uz obavezno davanje posljednje počasti divljači, i lijepi lovački dan se nastavio ručkom i neobaveznim druženjem. Povratak u Sisak, uz pogled na prekrasnu panoramu Hrvatske Kostajnice. i neizbježno razmišljanje o surovoj ratnoj prošlosti koja je prije dvadesetak godina ovaj grad i njegovu okolicu zavila u crno, što se itetkako osjeća još i danas. (Boris Savić)
