Dvor,Divuša-Poziv koji očekujem već duže vrijeme je iz lovačkog društva ”Jelen” Divuša, konačno je uslijedio. Meni dobro poznata udruga, ali za širu javnost nekoliko faktografskih podataka.
LD "Jelen" Divuša , kao nasljednik nekadašnjeg lovačkog društva ”Jelen” Oraovica, obnavlja udrugu 1997. godine, čim su se stekli uvjeti obnove lovačke aktivnosti u ovom kraju koji je pod četničkom okupacaijom izdržao preko 4 godine.
Danas je to , po površini lovišta, jedna od najvećih, ako ne i najveća udrugau Sisačko-moslavačkoj županiji, budući da gospodari sa dva lovišta Divuša i Majdan II , ukupne površine 20 000 hektara. Ogroman prostor koji pokriva južne obronke Zrinske gore, naslanja se na lovišta Naretka iz Kostajnice na istoku, na zapadu je granica lovišta državna granica sa BiH, dok na jugu granicu čini rijeka Una. Udrugu čine 88 članova , mahom domaćih, ali koji su uslijed rata dobrim dijelom dislocirani,pretežno u Zagrebu.
Odmah po dolasku u lovačku kuću Udruge, primjećuje se red i niz započetih radova na kući i oko nje. Domaćin mi je predsjednik udruge Nikola Mlađenović, koji sa neskrivenim ponosom, pokazuje objekt lovačke kuće, uz naglasak da je kupljen vlastitim sredstvima, te do planova na proširenju objekta svečanom salom, rasjecaonom mesa i novom zidanom hladnjaćom koja će zamijeniti prijenosnu koja je već duže vrijeme u funkciji. Aktivna je i streljačka sekcija , već dugo vremena postoji web stranica udruge, uz sada aktivniju facebook grupu. Udruga je ove godine i proslavila 70. godina postojanja te 20. godina pod novim imenom.
Zbog velikog terena o lovištima se brine 5 sekcija, ali su svi grupni lovovi zajednički, i kako se čini sve funkcionira u najboljem redu. Pored standardnih problema oko poljoprivrednih šteta, najveći problem su ”upadi” krivolovaca iz BiH bilo čamcima preko Une ili kopnene granice tvz.”suhe međe”, no i tome pogranična policija obje države polako staje na kraj. Također, prisutna su i velika ”crvena" minirana i minski sumnjiva područja, koja se svakih nekoliko godina, po riječima domaćina, smanjuju, ali opreza nikada dovoljno.
Doručak završava, pridošli lovci, njih 65, na otvorenje grupnih lovova na divlje svinje se postrojavaju i lovnik Ivica Mlađenović, nakon utvrđivanja brojnog stanja lovaca i pasa, proglašava lov otvorenim. Za današnji lov predviđen je dio lovišta na nekoliko kilometara od granice sa BiH, na samom zapadu. Usljedila je duža vožnja, prolazimo kroz Dvor , i javljaju mi se sjećanja na zadnje dane ”Oluje” i totalnog košmara koji se tu događao nekoliko dana dok su okupatorske snage, gazeći sami sebe, upravo kroz Dvor bježale na područje tvz. SAO Krajine.
Iza nas ostaju Matijevići i na samim obroncima Trgovske Gore, nedaleko nekadašnje kasarne Čerkezovac, podjela u dva štandta i prigon, i lov počinje.
Odmah počinje glasanje pasa, i sporadično pucanje. Svinje se ipak još uvijek druže gustih dijelova i vrte pse u krug, ali sve ide po planu i nakon dva sata lov završava. Dok smo se svi vratili na zborno mjesto, divljač je već izvučena, kraći odmor, počast divljači, uručivanje grančica uspješnim strijelacima i pokret prema Divuši, ovaj put u Vatrogasni dom, gdje je uslijedio nastavak lova, ovaj put uz lovačke delicije i dobru muziku.
Na povratku ., po navici pogledam na kilometar sat i samo put od lovačke kuće do mjesta lova, i napravljeno je gotovo 50 kilometara unutar samog lova. Pozdrav sa izvrsnim domaćinima, Una ostaje iza mene i završen je još jedan samo prekrasan dan u lovu , uz podršku domaćinima i starosjediocima da se pod svaku cijenu preispita odluka o odlaganju nuklearnog otpada u ovom prekrasnom, nezagađenom kraju. (Boris Savić)
