Voloder-LU ”Fazan” Voloder posjetili smo dosada nekoliko puta i svaki put su se domaćini pokazali u lijepom svjetlu prilikom organizacije lova na sitnu divljač. Stigao je poziv na grupni lov na divlje svinje, koji sam prihvatio sa znatiželjom, budući da se radi o malom lovištu , sa još manjim brojem lovaca.
Od prošle skupštine broj lovaca je još opao tako da danas LU ”Fazan” Voloder broji 26 članova i to je ukupan broj, rekao nam je prije lova Stjepan Posarić, predsjednik udruge. Mali podsjetnik, udruga gospodari sa 3200 hektara lovišta III/109 Voloder, mahom urbanih predjela. Malo ali bogato lovište koje u lovno gosporadskoj osnovi ima sve, od sitne do jelenske divljači.
Lovačka kuća udruge, mjesto današnjeg okupljanja nalazi se malo više od dva kilometra od centra Volodera. Lijep i moderno osmišljen novi objekt, koji je trenutno u fazi unutrašnjeg uređenja i uz prateće objekte, nalazi se na prekrasnoj dominantnoj lokaciji, tako da se za lijepog vremena vidi i Sisak. Jutarnje okupljanje, upis lovaca obavlja lovnik Davor Vrabec, i nakon dolaska posljednjeg na popisu se nalazi 32 lovca, od kojih su petorica prigon sa psima. Prisutne lovce je u ime Lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije pozdravio predsjednik saveza Vlado Kireta.
Brzi doručak, čaj i pokret na nedaleki teren koji je predviđen za današnji lov. Nekoliko minuta vožnje i već smo tu.
Slijedi duže hodanje i zamorna uzbrdica, i završavam na samom kraju štanta, i na samoj granici lovišta. Ako nešto prođe ranjeno, bit će to problem. Prvi prigon relativno brzo završava, bez rezultata, uz izuzetak jedne lisice, i vraćamo se ovaj put kroz vikend naselje, kakvim ovo lovište obiluje. Gablec i dogovor za drugi prigon, opet kratka vožnja kroz vinske ceste, ali ova put ulazimo u staru šumu, tipičnu za obronke Moslavačke gore. Ovaj štant na kraju zatvaramo uz potok koji je ujedno i (opet) granica sa susjednim lovištem.
Ovaj put vesela kanonada počinje odmah, svinje su počele prolaziti sa svih strana, malo pregusto postavljen štant je zahtjevao veliku opreznost, ali malo tko da nije pucao ili vidio divljač. Uslijedilo je , uvijek ”teško”, ručno izvlačenje divljači, povratak do lovačke kuće, te lijepa ceremonija davanja počasti odstreljenoj divljači i lijepi lovni dan je bio gotov. I što reći na kraju, uzorna organizacija, odstrijel i preko očekivanja. Nažalost, sva ova lovišta su ostala bez najkvalitetnijih dijelova kada je prvi lovac Evrope zaokružio ”Najbolje lovište Evrope”, tako da će se i ubuduće loviti uz same granice lovišta, bez obzira što upravo ovakve male i žilave lokalne udruge čine pravu okosnicu lovstva u Hrvatskoj.(Boris Savić)