Dvor, Divuša-Stara lovačka tradicija podrazumjeva lov na blagdan Sv. Stjepana.
Ove godine poziv stiže iz LD ”Jelen” Divuša, udruge koja ovaj običaj njeguje već niz godina.
Uvijek me oduševljavala posebnost klime Banovine i doline rijeke Une, klimatske razlike koje se baš i ne mogu predvidjeti. Niti ovaj put nije bilo drugačije. Termometar je u Sisku prilikom polaska pokazivao 8 stupnjeva , da bi već u Kostajnici pao na -2, pa na -4 u samoj Divuši. U dok je ostatak središnje Hrvatske već zaboravio nedavni snijeg, ovdje ga još ima i pojačava dojam dobrodošle hladnoće, primjerene za ovo doba godine. Putem od 50-tak kilometara srećem samo poznate automobile sa ljudima u naranđastim prslucima, izgleda da su ujutro na Štefanje samo lovci vani.
Okupljamo se u domu, jutarnje popisivanje lovaca, većinom mlađih. Uobičajeno postrojavanje, i predsjednik udruge Nikola Mlađenović, uz bladganske čestitke ponavlja pravila lova i prepušta riječ lovniku Ivici Mlađenoviću, koji uz organizaciju lova koristi priliku da se u lovište unese i potrebna hrana za divljač.
Saznajem i nekoliko detalja oko lovnog područja. Lovit će se na sjevernom dijelu lovišta, nekoliko kilometera južno od drevnog Zrina, starog grada i naselja kojeg je zadesila ista tragična sudbina, kao i većinu sličnih naselja u našoj krvavoj prošlosti, ali to je već druga priča.
Vožnja kroz gotovo napušteno sela Šegestin, gdje se već na izlasku postavlja štant.
Ugođaj pravi zimski, led na cesti, nešto snijega, na sreću bez vjetra.
Prolazi prigon i nakon kratkog vremena lov počinje. Pseće glasanje počinje gotovo odmah, i što daje pravu čar ovakvim lovovima je činjenica da koliko god dobro mjesto dobili, garancija nema, Svinje su ovaj puta zaobišle naš štant, no tridesetak hitaca je dalo naznaku da će lov dati očekivane rezultate.
Nakon dva sata sve završava, okupljamo se, i već na jednom od automobila počinje šivanje prežustre terijerke, koja je u sukobu sa veprom izvukla kraći kraj, na sreću , nekoliko većih ali površinskih rana.
Saznajemo i rezultate, odstreljeno je desetak komada divljih svinja i veprova te jedan trofejni vepar koji se i ovakvim lovištima ne viđa prečesto.
Gablec i brzo izvlačenje divljači, u čemu je od velike pomoći bio Quad jednog od lovaca,a bez kojeg bi sve potrajalo puno duže.
Ovdje mobiteli ne rade, samo BiH mobilne mreže, tako da se komunicira preko radio stanica, i stiže obavijest da je divljač izvučena.
U ” Jelen” Divuša je običaj da se počast divljači daje u prirodi, pa je tako bilo i ovaj put. Uzimanje uzoraka, čišćenje divljačine, i transport u društvenu hladnjaču. I to sve do 14 sati. Rijetkost koja pokazuje dobru organiziranost udruge i konačno se vraćam kući prije noći.
Iza mene ostaje lijep lovački dan, na terenima na kojima sam redovito lovio desetak godina, prekrasani pejzaži južnih padina Zrinske Gore i naravno, rijeka Una. (Boris Savić)