Krapje-Upravo je nevjerojatno kako se situacija u nekom lovištu može promjeniti u kratkom vremenu. Krivac za to je jedan od novijih štetočina u ovim krajevima, koji ostavlja pravu pustoš tamo gdje se zatekne. Riječ je dakako, o čaglju, koji je u samo dvije godine od primjerenog i perspektivnog poljskog blovišta, u ovom slučaju državnog lovišta III/ 118 Puska, napravio lovište bez sitne diljvači.
Ove godine je rukovodstvo lovačke udruge ”Posavski lovac” Krapje pokušalo tijekom mjeseca obveznog lova na štetočine, pokušati nešto , u ovim krajevima sasvim novo.
Tako je krajem veljače, organizirana ”Hajka na čagljeve”, kojoj su se odazvali skoro svi predstavnici udruga sa područja Sisačko-moslavačke županije, te lovci iz udaljenijih udruga , koji ovamo, u pravilu dolaze u lovove na crnu i jelensku divljač, koje ima u izobilju.
Iznad svakog očekivanja, ispred lovačke kuće se okupilo preko 70 lovaca, koje je pozdravio Tihomir Škledar, predsjednik udruge i pojasnio pravila današnjeg lova. Da bi sve prošlo kako je predviđeno, pored domaćina, te predsjednika Lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije, Vlade Kirete, lovu je prisustvovao i državni lovni inspektor Goran Harambašić . Vozim se sa Tihomirom Škledarom, i opet mi potvrđuje da bez problema ostvaruju odstrijelnu kvotu od dvadeset čagljeva. Još nedavno, prije dvije godine, ovo posavsko lovište obilovalo je zecom i fazanskom divljači, da bi već prošle godine to bila samo lijepa uspomena.
Dolazimo na mjesto lova, 40-tak hektara grmlja i šikara i u tišinu zatvaramo ”potkovu” uz odteretne kanale. Dolazi prigon i lov počinje. Težak teren usporava kretanje pogoniča, ali već kroz neko vrijeme čuju se sporadični pucnjevi.
Tijekom gotovo dva sata, ponavlja se tu i tamo pokoji pucanj i lov polako završava. Viđeno je nekoliko čagljeva, ali bez odstrijela. Vozimo se natrag i pomalo rezignirano razgovaramo o načinima na kojem bi se osim pojedničanog odstrijela uspjelo unijeti kakvu-takvu ravnotežu u lovištu, i uz ovog opreznog i pametnog predatora.
Nažalost do predaje teksta nisam dobio podatke, kako se ova najezda čagljeva odrazila na ptičju populaciju u Parku prirode lonjsko polje. O stvarnim posljedicama možemo samo nagađati, ali sigurno nisu male, budući da se nepun kilometar od mjesta gdje smo danas lovili nalazi posebni orintološki rezervat.
Da lov ipak prođe uspješno pobrinuli su se domaćini, sa lovačkom vatrom na kojoj su se pekle domaće delicije, nakon čega je poslužen i gulaš. I sve to u prekrasnom toplom, kasno zimskom danu. Ipak i na samom kraju ostaje otvoreno pitanje, kako nadiruću populaciju čagljeva pokušati održati pod kontrolom. Kako trenutno stvari stoje, jako teško, uz nadu da će se sama priroda pobrinuti za nužnu ravnotežu.(Boris Savić)
